Wieland [vi:'lant], Christoph Martin, njemački književnik (Oberholzheim kraj Biberacha, 5. IX. 1733 – Weimar, 20. I. 1813). Nazivan »najvećim književnikom svojega doba« zbog jasnoće izraza i lakoće stila. Težio je povezivanju književnosti, teologije i filozofije, što ga određuje kao predstavnika humanistički usmjerena prosvjetiteljstva. U Weimaru je 1773–1810. izdavao prvi značajni njemački književni časopis Der Teutsche Merkur; prijateljevao je s J. W. Goetheom i J. G. Herderom. Uzori su mu B. H. Brockes, A. v. Haller, F. G. Klopstock i M. de Cervantes y Saavedra, pri čem je ostao vjeran klasicističkomu poimanju književnosti. Nadovezuje se na tradiciju pustolovnih romana i ističe potrebu usklađivanja osjećaja i razuma. Smatra se utemeljiteljem modernoga romana u njemačkoj književnosti. Jedan od najistaknutijih prevoditelja svojega doba, prevodio je Shakespearea, Cicerona, Horacija, Aristofana, Euripida, Lukijana. Djela: romani Pustolovine Don Silvija od Rozalve (Die Abenteuer des Don Sylvio von Rosalva, 1764), Agathon (1766–67), Povijest Abderićana (Geschichte der Abderiten, 1781); Komične pripovijesti (Komische Erzählungen, 1762–65); ep Oberon (1778–80).